Boka Kotorska je zaliv kojim Jadransko more ulazi duboko u kopno Balkanskog poluostrva sučeljavajući se sa planinama Lovćen i Orjen. Na njegovom ulazu nalaze se poluostrva Ponta Oštra i Luštica. Zaliv je podijeljen uslovno na četiri dijela: Hercegnovski, Tivatski, Risanski i Kotorski. Hercegnovski se nalazi na njegovom početku, na njega se nadovezuje Tivatski koji je razdvojen od Risanskog i Kotorskog moreuzom Verige, koji je i najuži u cijelom zalivu. Pored samog Zaliva, dijelom Boke smatramo i njeno šire zaleđe, koje čine oblasti: Krivošije, Grbalj, Maine, Pobori i Paštrovići.

Boka je od davnina naseljena, njen prvi veliki gradski centar je bio Risan, prestolnica Ilirske države do rimskog osvajanja 168. godine p. n. e. Postepeno primat će preuzeti grad Kotor, koji će se tokom srednjeg vijeka razviti u privredno, kulturno i administrativno središte cijelog područja Boke.

Boka Kotorska će u svojoj istoriji promjeniti mnoge vladavine, koje će zajedno sa svojim političkim uticajem, u ovaj prostor prenijeti i dio kulture stvarane u njihovim centrima. U njoj su se susreli razni kulturni obrasci evropskog istoka i zapada i spojili se na način osoben za Boku. Boka će tako postati kulturni centar iz koga će se u susjedne oblasti i države istovremeno širiti i romanička arhitektura i vizantijsko slikarstvo. Upravo to ukazuje na sposobnost Bokelja da prepoznaju i čuvaju civilizacijske vrijednost, bez obzira na političke, vjerske i kulturne prepreke. Ta sposobnost sigurno je nešto najvrednije u mentalitetu Bokelja. Postavlja se pitanje: kako se zapravo razvila takva svijest u Boki? Potpun odgovor bi bilo veoma teško dati, ali je sigurno da je pomorstvo, koje je oduvjek bilo ekonomski osnov života u Boki, omogućilo uvid u Svijet i njegove vrijednosti. Pomorci su tako prenijeli širinu pučine u svoj mentalni i kulturni svijet. Vraćajući se sa plovidbe u svoj planinama okružen Zaliv, gradeći i opremajući crkve i palate, oni su zapravo stvarali po onome što su vidjeli. Tako su u Boki stvorili jedan osobeni mediteranski imago mundi. Njihova intuicija ih nije prevarila, stvorili su kulturni pejzaž koji se od 1979. godine nalazi na UNESCO-voj Listi svjetske kulturne i prirodne baštine.

Stevan Kordić
"Trista godina samoće", Kotor, 2006